subota, 23.10.2004.
Moj prvi blog
|
Pa ništa nije bolje od glupe treme koju, čovjek koji nema pametnijeg posla od pisanja svog prvog bloga,osjeća dok tupo zuri u ekran i smišlja što će reći.Prije samo nekoliko trenutaka mislio sam da imam nešto što ću ponuditi svijetu,što će nekoga zanimati,što ću moći reći,da se čuje(odnosno da se vidi kao gomila piksela)...a eto imam glupi trenutak u beskonačnom svemiru koji bi stao na jednu polaroidnu fotografiju i posve dobro objasnio čovjeka koji tupo zuri u ekran i smišlja što će reći.
Pa najviše volim kada pročitam što sam dosada napisao ...i nije tako loše ...imam neku predodžbu o besmislici ovoga.Stvarno bi volio da sad osjetim neku inspiraciju,ali sve što mi dolazi na oči je pitanje: Zašto bih ja svoje misli dizao na net?Koga boli briga da li sam bio na Valunu od 6tog do 16tog i šta sam tamo radio osim što sam prvih 5 dana promatrao valove od 2m kako udaraju u obalu,oblake koji su zakrilili mjesto,a plavu ljetnu idilu pretvorili u scenu iz crno bijelog filma...To,da je creska janjetina toliko ukusna da zaslužuje da se i nakon mjesec dana njezin okus još uvijek mota hodnicima moje podsvijesti, ne treba ni spominjati...Zalaz sunca u Lubenicama je sjajan i spektakularan(a i pogled na plažu do koje ima sat vremena hoda nizbrdo i 2 sata za nazad,uzbrdo),jedino kad ne bi baš utonuo u oblake i ostavio za sobom doživljaj najobičnije predvečeri.Pa nema baš neke koristi čitati o tome,ali očito postoje njuške kojima je to napeto.Pa ako se sjetim još nečeg osim što sam jučer u frižider spremio 2 mrtvaca koji su sve skupa imali 2 noge...sjetit ću se možda odmah nakon toga ...otvoriti novi post? |